IGRAONICA

Terapijska igraonica je 

način liječenja koji 

pomaže djeci da istraže 

svoje osjećaje, da se izraze 

i da pronađu smisao u svojim 

životnim iskustvima.

Primarni je cilj svakog djelatnika ove terapijske igraonice:

• Vježbati kroz igru, bez prisile i muke
•  Educirati roditelje za što kompleksnije bavljenje
  djetetom s obzirom na njegove promijenjene sposobnosti
• Savjetovati ih o nabavci adekvatnih didaktičkih igračaka
  i pomagala
• Pokazati im kako pomoći djetetu da se najuspješnije
  koristi njima

 

Programe vode viši fizioterapeuti osposobljeni za rad sa
celebralno oštećenom djecom u suradnji sa prof. defektologom.

Zadaci koji se postavljaju pred djecu uključenu u program
igraonice, bitno se ne razlikuju od onih koji bi bili postavljeni pred njihove vršnjake
bez teškoća, ali stupanj njihovog savladavanja s obzirom na opseg i kvalitetu
dostignuća ovisit će prvenstveno o vrsti i težini oštećenja, dobi djeteta i
faktorima stimulacije djeteta.

 

Svi rehabilitacijski programi provode se strogo
individualno.

• Bazična perceptivno motorička stimulacija potiče razvoj
  svjesnosti vlastitog tijela u smislu “što sam ja i koliki sam”, a
  isto tako i svjesnost sebe u prostoru
• Razvijanje motoričkih vještina prema strogim pravilima
  razvojne rehabilitacije pomaže djeci da dostignu maksimum u svojim mogućnostima
  i tako razviju pozitivnu sliku o sebi, koja je najčešće produkt dobre
  interakcije s drugim osobama, objektima i situacijama
•  Somatska stimulacija vodom kao nadopuna bazičnoj perceptivno
  motoričkoj stimulaciji
•  Rad na razvijanju mimično-žvačno-govorne motorike i
  izgradnji estetike lica (hipersalivacija)

 

Da bi dijete bilo u stanju relativno dobro udovoljiti određenim
zahtjevima, dostići određeni stupanj slobode i odgovornosti, u igraonici se
nastoje stvoriti adekvatne situacije za učenje preko nekoliko faza:

1.  Određivanje sadašnje razine funkcioniranja djeteta u
   pojedinim razvojnim područjima, što se bilježi na posebnim obrascima evaluacije
   stanja i prema kojima se sastavlja habilitacijski program
2. Izbor odgovarajućih zadataka koji će poslužiti stjecanju
   novih vještina ili učvrstiti postojeće vještine
3. Provođenje zadataka u prirodnim situacijama uvijek i kada
   je to moguće, uz primjenu pozitivnih pedagoških mjera
4. Evaluacija opsega ili stupnja dostignuća

 

Rad djelatnika ide u smjeru razvoja uopćavanja i prenošenja
stečenih znanja u slične situacije, kao i motiviranje za izvršenje zadanih
aktivnosti, ali i uvažavanje djeteta kao aktivnog sudionika sa ciljem poticanja
vlastite kreativnosti i drugih mogućnosti u ostvarivanju određenih ciljeva.