RAD S RODITELJIMA
Ono čime se igraonica
osobito ponosi je rad sa roditeljima.
Roditelji, najčešće mladi ljudi, često nisu svjesni problema
koje nose faktori neurorizika (poteškoće u toku trudnoće, produženi porod,
novorođenačka žutica, hipoksije, intrakranijalna krvarenja i dr.) i rizik su
razvoja celebralnih poremetnji kretanja pa i cerebralne paralize i tek kad im
je dijete ušlo u drugu godinu života počnu pomalo shvaćati da je to njihovo
dijete drugačije od ostale djece.
Teško se snalaze u novonastaloj situaciji u okviru dnevnih
obaveza vezanih uz uobičajene životne probleme, sada još pojačane intenzivnom
habilitacijom djeteta, a zapravo ne znaju kome bi se obratili i kuda bi
najprije krenuli.
Primarni je cilj svakog djelatnika ove terapijske igraonice:
- Naučiti roditelja kako će vježbati kroz igru, bez prisile i
muke, - savjetovati ih o nabavci adekvatnih didaktičkih igračaka i
pomagala, - pokazati im kako pomoći djetetu da se najuspješnije koristi
njima i - educirati ih za što kompleksnije bavljenje djetetom s
obzirom na njegove promjene sposobnosti
Bazirajući se na Denhoff-ovom okviru dobre prilagodbe
roditelja djeteta sa cerebralnim poremetnjama kretanja (prema Shapiro 1983),
radom sa roditeljima nastoji se postići:
- Prihvaćanje dijagnoze
- Razumijevanje razvoja djeteta
- Razvoj odnosa u obitelji koji pružaju toplinu i sigurnost
- Poticanje samo pomoći
- Razvoj inicijativnosti u planu tretmana
- Razvoj povjerenja u profesionalce
Takozvanim “principom usmjerenim na obitelj”
roditelji se maksimalno uključuju u tretman, pruža im se potrebna podrška i
osiguravaju informacije vezane uz napredovanje njihovog djeteta, kako bi se što
više utjecalo na njihovu motiviranost, ali isto tako i smanjili negativni osjećaji
koji se kod roditelja javljaju vezano uz rehabilitacijski centar koji pohađa
njihovo dijete.
Razvojem pozitivnog stava, a samim time i razvojem većeg
zadovoljstva samim centrom, zbog mogućnosti da se kvalitetnim pristupom zaista
pomogne djeci i roditeljima djelatnici igraonice u svakom trenutku zrače
terapijskim optimizmom, u najboljoj namjeri da pomognu i djeci i roditeljima da
se što bolje osjećaju i što sigurnije nose sa svim životnim nedaćama.